MARKO PERKOVIĆ THOMPSON 1966.
29.03.2008., subota
Medulin
Evo pišem ovaj post nakon 5 dana provedenih u Medulinu s ovim debilima iz kluba. Na putu tamo je bilo mirno, jedino smo par nas malo nabijali thompsonovu muziku i još par ustaških i onda treneri nisu imali problema do pred poslijednjeg dana kad se sve promjenilo. I tako počevši partijanje najednom smo čuli da su naši zajebavali dinamovce .poslije toga je u našem godištu(i klubu) izbio fight...a da to nebi bilo sve kad su treneri otišli spavat mi smo izašli na hodnike.Kad je prestalo bit zabavno pokupili smo se po sobama.Ali ne, nismo se mogli onda smirit... probudili smo jednog oko 2 da kasni na doručak i da ga čekamo svi već 15 minuta... počeo se brzo oblačit, a 10-ak nas ga požuruje, a on: samo malo da obućem čarape; a njemu jedan iz starijeg godišta(žile): ma nemoraš, vidiš da smo svi bosi; haha koji debil, al da nastavim priču... i cijela ekipa ga ide ispratit na doručak, a netko kaže: ide trener dinama!; svi su se razbježali po sobama, a ovaj mali nastavlja i naiđe na trenera, ovaj ga pita: kud si krenuo mali;on:na doručak;trener: jesi ti lud, pa jel znaš ti kolko je sati?!?!?!;;;;; hahahahah. U busu na povratku je bilo svega, pa i plača,,, ja se nisam plakao, al sam i ja morao...naravno na WC. I tako smo sat vremena očajavali, dok nam je jedan iz naše momčadi da nas zeza pustio zvuk na mobitelu kako neko piša i na kraju pusti vodi...popizdili smo    ali kad smo došli tamo i dobro se ispišali izgledali smo ko u oblacima( ). Na kraju smo ipak uspjeli stići u Zagreb. Dugo sam ovo pisal i oću komentare LOL  pozdrav! |
14.03.2008., petak
Thompsonova turneja-Bilo jednom u Hrvatskoj(odavno počela)
11.03.2008., utorak
Thompson
 (Na jednom od koncerata)  Njegov znak(inače ime thompson je radi toga što je to oružje nosio dok je bio u 142. drniškoj brigadi)  na još jednom koncertu |
10.03.2008., ponedjeljak
PAR MOJIH NAJDRAŽIH:
|
top 5: 5. MOJ DIDA I JA Preko polja kroz sjećanje ide, kršan čovik, tvrde brade side. Pamtim pogled, tu toplinu oka i svaka riječ je bila mu duboka. Čvrst je dida bio kao stijena, hrabra srca i kamenih gena. Sva je mudrost utkana u njemu, njegove su priče učile me svemu: «Poštenim putem ići, bit će teško znaj, al' samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj.» Ej, da mi je s tobom, kao prije dočekati zore, pogledati dolje, sa Svilaje na Petrovo polje. Moj dida i ja, prijatelja dva, drugo vrijeme - ista sudbina. Gleda na me planina Svilaja sa očima njegovoga sjaja. Crpio je snagu tamo gore, planina mu iscrtala bore. Njegove su ispucale ruke, meni bile kao mirne luke. Kako da mu zahvalim na svemu, sinu ime dao sam po njemu. »Poštenim putem ići, bit će teško znaj, al' samo ćeš tako stići, gdje je vječni sjaj.» Ej, da mi je s tobom, kao prije dočekati zore, pogledati dolje, sa Svilaje na Petrovo polje. Moj dida i ja, prijatelja dva, drugo vrijeme - ista sudbina. Ej, da mi je pogledati dolje, sa Svilaje na Petrovo polje, pa da viknem jače od oluje, da me dida još jedan put čuje. Ej, da mi je s tobom, kao prije dočekati zore, pogledati dolje , sa Svilaje na Petrovo polje moj dida i ja, prijatelja dva, drugo vrijeme - ista sudbina. 4. DOLAZAK HRVATA U junačkoj zemlji miloj, lijepoj i dalekoj, u godini gospodnjoj šest stotina i nekoj, spustila se na tu zemlju sila, plava je krv narod predvodila. Drhti zemlja, kamen puca, kroz nebeska vrata, dojahao bijeli vitez sa mačem od zlata. “Dajte mi komad zemlje svete, zemlja je i mati i dijete.” Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom, i brani je krvlju svojom, povezan si s njom. Ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod, i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod. ”Dajte mi komad zemlje svete, zemlja je i mati i dijete.” Bijeli vitez krenu natrag kroz nebeska vrata, ostavio Lijepu našu bez gladi i rata. Pred nebeskog Oca klekne s’riječima od zlata: “Predao sam zemlju svetu u ruke Hrvata.” A junačka, zemlja moja mila, do danas je riječi zapamtila. Ljubi svoju zemlju, na njoj ti sagradi dom, i brani je krvlju svojom, povezan si s njom. Ljubi svoju zemlju, ljubi blagoslovljen plod, i ponosno po njoj hodaj svoj zemaljski hod. ”Dajte mi komad zemlje svete, zemlja je i mati i dijete.” 3. DIVA GRABOVCEVA Bila jednom u tim davnim danima, Grabovčeva lijepa kći, gdje iz kamena voda teče na Hercegovu tlu, gdje iz kamena raste cvijeće u sjećanje na nju. Dušman tuče, mlado tijelo ubija, u oku joj gasi nevin sjaj, molitva je na usnama, bila joj za kraj. Umre tijelo, al' duša ode u Gospin zagrljaj. Diva, Diva Grabovčeva, zauvijek na nebu sja. Teče voda Hercegova, tamo gdje bi njezin kraj. Pogledaj u oči našim ženama, i kad vidiš jedan divan sjaj, to je Diva Grabovčeva, još je ona živa znaj. Teče voda Hercegova, tamo gdje bi njezin kraj. Diva, Diva Grabovčeva, zauvijek na nebu sja. Teče voda Hercegova, tamo gdje bi njezin kraj. Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli, vlada opći nespokoj, ja se osjećam bolje kada pjevam ti o njoj, o toj ženi, čistoj, hrabroj, Divi Grabovčevoj. Diva, Diva Grabovčeva, zauvijek na nebu sja, teče voda Hercegova, tamo gdje bi njezin kraj. 2. ČAVOGLAVE Za Dom - spremni! U Zagori na izvoru rijeke Čikole, Stala braća da obrane naše domove. Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi, Nećete u Čavoglave dok smo živi mi! Puče thompson, kalašnjikov a i zbrojevka, Baci bombu, goni bandu preko izvora! Korak naprijed, puška gotov s', i uz pjesmu svi, Za dom braćo, za slobodu, borimo se mi. Čujte srpski dobrovoljci bando četnici Stići će vas naša ruka i u Srbiji! Stići će vas Božja pravda to već svatko zna Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava! Slušajte sad poruku od Svetog Ilije: Nećete u Čavoglave, niste ni prije! Oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava, Hrvatska vam zaboravit neće nikada! 1. NEKA NI"KO NE DIRA U MOJ MALI DIO SVEMIRA Istok, Zapad, svatko brani svoje, a ja ne smijem ono što je moje oduvijek. Jedini moj svijet. I samo zato, za njih sam fašista, a nikad nisam htio tuđe ništa, samo nju, zemlju slobodnu. Mirno živim ponosan na svome, makar nije uvijek sve po mome. Napadaju ta sluganska pera, k'o da oni branili su sela. Miševi, iz rupa izišli! Eh, što im se povampire lica kad se vije naša šahovnica. Sveta zastava. Mirno živim ponosan na svome, makar nije uvijek sve po mome. Nek' se čuje, nek' se zna, nek' vijori zastava, neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira. U eteru lažu, obmanjuju ljude, tako lako pravednima sude. Jesam kriv, zato što sam živ! Domoljublje prozvali fašizam, tako brane njihov komunizam. Prozirna demagogija! Mirno živim ponosan na svome, makar nije uvijek sve po mome. Nek' se čuje, nek' se zna, nek' vijori zastava, neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira. |
MARKO PERKOVIĆ THOMPSON
|
Marko Perković je rođen 27. listopada 1966. godine u selu Čavoglave, u Dalmatinskoj Zagori (Šibensko-Kninska županija) od majke Marije i oca Ante. Svoje rano djetinjstvo i odrastanje je proveo u rodnom selu. Oca je rijetko viđao jer je bio odsutan zbog posla u Njemačkoj, a dolazio je kući samo za Božić i Uskrs. Marko u gradu Splitu završava srednju školu za ugostitelja. Ipak, njegov će život krenuti drugim putem – putem Domovine! Po početku Domovinskog rata 1991. godine Marko je odlučno stao na branik svoje Domovine i hrvatskoga naroda. Strah tada gubi svaki smisao, a prevladava ljubav za slobodnom Domovinom i vjera u Boga. Rame uz rame hrabri borci nikada nisu dozvolili da sprska noga kroči na sveto tlo u Čavoglavama. Marko je u to vrijeme u rukama imao američku pušku Thompson, po kojoj je i dobio nadimak. Iz toga doba potječe i prva Markova pjesma – legendarna „Bojna Čavoglave“. Pjesma koja se brzo proširila cijelom Hrvatskom, proslavila Marka, a ostalim hrabrim borcima dala snage i volje za obranu Domovine. Glavna poruka ove pjesme bila je upućena četnicima kojima je dano do znanja da neće u Čavoglave dok god ondje žive Hrvati, jednom riječju - nikada! Nakon obrane Čavoglava 1992. godine Marko počinje priređivati humanitarne koncerte diljem Hrvatske. 1992. godine izlazi i njegov prvi album – Moli mala. 1994. godine Marko piše još jednu veliku pjesmu – „Anica – Kninska kraljica“. Tom pjesmom dao je do znanja svim srbima da krajina nikada nije, niti će ikada postojati – Hrvati će osloboditi svoj grad! 1995. godine Marko se spremno vraća u 142. drnišku brigadu, koja je sudjelovala u operaciji Oluja (4.8.1995. – 7.8.1995.). Bio je jedan od prvih vojnika koji su ušli u oslobođene Knin i Drniš. Iste godine izlazi i novi album – „Vrijeme škorpiona“. Godinu dana nakon završetka rata, 1996. godine Marko je završio i svoj treći album – „Geni kameni“. 1998. godine daleko u visine ga je podigao album „Vjetar s Dinare“. Svoje mjesto ondje je učvrstio 2002. godine kada mu izlazi album „E, moj narode“. 2003. godine izlazi kompilacija „Sve najbolje“ s 18 pjesama. Na njoj se pojavljuje i jedna nova pjesma – „Ivane Pavle II.“ koja je posvećena dolasku pape u Republiku Hrvatsku. Najnoviji album Marka Perkovića Thompsona je album „Bilo jednom u Hrvatskoj“ koji je izašao 8. prosinca 2006. godine. Na ovaj novi album se dugo čekalo. Marko je uz mnogo truda sa svojim bendom snimio pjesme, koje je publika prepoznala. Prodan je u približno 100.000 primjeraka. Marko Perković Thompson je jedan od najvećih glazbenika u Republici Hrvatskoj. Njegove slušatelje najviše privlače pjesme domoljubne tematike u kojima naglašava svoje Hrvatstvo i ljubav prema domovini. |
